Kako djed Božićnjak silazi niz dimnjak i donosi darove, doznajemo iz jedne priče o svetom Nikoli. Priča kaže kako se sveti Nikola, ožalošćen i taknut molitvama jednog plemića, odlučio umiješati. Taj plemić imao je tri kćeri koje nije mogao udati jer ih je zadesilo teško siromaštvo. Iz toga razloga sveti Nikola odlučio je pomoći tako što je tri noći za redom bacao vreće s novčićima kroz otvoren prozor.

Prvu i drugu večer sve je pošlo po planu, no treću noć naiđe na zatvoren prozor. Odlučan u svom naumu da dostavi posljednju vreću, vremešni dobročinitelj popeo se na krov dvorca i na veliku sreću plemića i njegovih kćeri bacio je vreću dukata niz dimnjak gdje su se sušile čarape.

Slijedeći tri zvijezde Sveta Tri Kralja približavala su se Betlehemu, no nebo se najednom naoblačilo pa shvate kako ne mogu dalje. Izgubljeni, odluče se zaustaviti i odmoriti deve. To bijaše vrlo mudro jer je nedugo zatim počelo obilno kišiti. Suočeni s opasnošću kako bi se darovi mogli uništiti, ubrzo pronađoše palmu koja ih je štitila svojom širokom krošnjom. Tako se rodila navika da se darovi stavljaju ispod stabla.

Originalna uporaba palme zamijenjena je jelkom iz razloga što djed Božićnjak potječe iz nordijskih krajeva.

U 19.st. bilo je više različitih legendi koje su pričale o likovima sličnim djedu Božićnjaku. Također, bila je raširena tradicija izrade jaslica. Na dvorima prinčeva i kraljeva kršćanske vjere jaslice su morale simbolizirati moć i raskoš, pa su trebale izgledati kao pravo umjetničko djelo.

Jedne je godine u Austriji organiziran narodni natječaj za najljepše jaslice koje će kasnije biti izložene u palači gdje se trebala vjenčati vladareva nećakinja. Umjetnik koji je pobijedio na natječaju imao je sreće kada je na ulazu u jaslice u gotovo prirodnoj veličini osmislio malu kućicu prekrivenu imelom, a ispod koje je mladi par izrekao sudbonosne riječi. Par se poljubio ispod imele i zato danas kažemo: tko se poljubi ispod imele, ubrzo će se oženiti!

Druga verzija - Bijaše jednom u jednom malom mjestu u planinama jedan stari trgovac. Živio je sam, nikada se nije ženio i nije imao više niti jednog prijatelja. Jedne noći nije nikako mogao utonuti u san pa iziđe napolje kako bi udahnuo malo svježeg zraka. Kad tamo, vidje rijeke i rijeke ljudi kako se slijevaju u istom smjeru. Neka ruka ispruži se prema njemu i začu se glas: „Brate, dolaziš?“ Starac nije imao braće pa se začudi kako mu se obraćaju. On bijaše trgovac i za njega postojaše samo klijenti: oni koji prodaju i oni koji kupuju. Čitav svoj život proveo je u zavisti i škrtosti te mu nikada nije bilo važno tko su njegovi klijenti i čime se bave. „No, kamo su se zaputili svi ovi ljudi?“, zapita se starac. Znatiželjno se sjedini s grupom i krene istim putem. „Naravno, bilo bi predivno imati mnogo braće“, pomisli starac. No, njegovo srce mu je pritom šaptalo kako to ne mogu biti njegova braća. Koliko ih je puta samo prevario, koliko puta žalio svoju neimaštinu kako bi im prodao po većoj cijeni. Koliko puta bi profitirao zahvaljujući potrebama onih koji su u neimaštini.

Nikada njegova ruka nije darivala. „Ne, ti ne možeš biti brat svim tim ljudima koje si vječito iskorištavao, lagao i prokazivao.“, razmišljao je. Unatoč tome, svi su mu hodali uz bok… I, tako je došao zajedno s njima ispred Betlehemske špilje. Krenuše ulaziti u nju, jedan po jedan. Nitko ne bješe praznih ruku. Čak su i siromašni imali nešto, a on, iako je bio bogat nije imao ništa. Došavši ispred špilje, klekne zajedno s njima. „Gospode!“, uzvikne, „Bio sam loš prema svojoj braći! Oprosti mi!“, kaže sav u suzama. Šćućuren pored stabla u blizini špilje starac je nastavio plakati, a njegovo se srce postepeno mijenjalo. Nadolazeće jutro te prve zrake sunca obasjaše njegove suze koje su zasjajile poput bisera. Tamo, između dva listića dođoše na svijet imela.

Jednog dana, Sveta Tri Kralja krenuše na put. Imali su mnogo darova (tamjan, zlato i mirisnu smolu) za Isusa. Dugo su putovali pod vodstvom triju zvijezda koje su im pokazivale put ka najsjajnijoj zvijezdi. Tamo je bio Isus. Za vrijeme njihovog putovanja mnogi mještani htjedoše ih pratiti, sjediniti se s njima te ih slijediti. Među njima bijaše samo jedna starica koja u posljednji čas promijeni naum i odluči ne slijediti Kraljeve.

Idući dan, starica se predomisli, no bijaše prekasno. Sveta Tri Kralja već su bila predaleko. Iz tog razloga starica nikada ne vidje malog Isusa. Od tada, na noć između petog i šestog siječnja, leteći na metli s vrećom na leđima putuje od kuće do kuće i dijeli darove koje nije uspjela dati malom Isusu.